Niko neće biti zanemaren – podrška za socijalno ugrožene porodice Kantona 10

Život u udaljenim sredinama nosi posebne izazove pogotovo za starije i osobe sa malim primanjima koje ne mogu putovati do ambulante ili centra gdje im se može ukazati pomoć. Kako bi potrebna podrška i pomoć stigla do svih socijalno ugroženih porodica na području Kantona 10, Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) formirali su mobilne timove.

ck1

Karanovići su jedna od 1190 socijalno ugroženih porodica na području opštine Drvar koje mobilni tim redovno posjećuje.

Prva posjeta mobilnog tima je ovu porodicu zatekla u veoma teškom stanju. „Nismo imali najosnovnijih uslova za život, ni hrane, ni drva. Živjeli smo u hladnim prostorijama, pošto nam je kuća u vrlo lošem stanju. Oni su nam nabavili sjemena, platili oranje i pomogli nam da obrađujemo“, objasnio je pomoć mobilnog tima Milovan Karanović.

„Brzo smo im kupili hranu i sredstva za higijenu. Nazvali smo prvu pilanu i zamolili da im se obezbjede drva samo za prvu ruku,a mi smo im donijeli 14 paketa briketa iz našeg magacina. Ljudi iz pilane su brzo reagovali, odazvali su se našoj molbi i obezbjedili im dva metra drva. Donijeli su im i hranu, koja im je poslužila dok mi nismo poduzeli sljedeće korake“, objasnila je Gordana Miljević, sekretar Crvenog Križa opštine Drvar.

Mobilni timovi za pružanje socijalne pomoći povratnicima i interno raseljenim osobama u svom sastavu imaju medicinsku sestru, njegovateljicu i vozača majstora. Njihov zadatak je da kroz direktan kontakt sa građanima osiguraju najprije prvu medicinsku pomoć, potom dopremanje hrane, lijekove, organizaciju prevoza u slučaju bolesti, ali i obavljanje različitih fizičkih poslova.

Same na porodičnom ognjištu, u trošnim kućama i bez ikakvih primanja, su i osamdesetdvogodišnja Dušanka i sedamdesetsedmogodišnja Stevanija Čičić, koje preživljavaju vlastitim radom.

„Živimo kako moramo. Trebala bih da radim posao koji sam radila unazad 30 godina, a nisam u stanju. Mala su primanja, i teško se živi. Mora bašta da se obrađuje da bi se živjelo“, rekla je Stevanija Čičić.

Bez mobilnog tima, bake ne bi imale ni primarnu zdravstvenu zaštitu. Medicinska sestra Aleksandra Bajić nam je objasnila na koji način pružaju pomoć. „Vršimo usluge primarne zdravstvene zaštite kao što su mjerenje šećera, mjerenje pritiska, previjanje, davanje injekcija. Imamo mogućnost da im kupimo lijekove i besplatno ih dostavimo, što je vrlo korisno s obzirom da su ovo udaljenije mjesne zajednice.“

ck2

Starost i bolest svakom čovjeku teško padaju. Jedini posjetioci usamljeničkog života baka u zaseoku Čičića Međa su članovi mobilnog tima. Nikada ne dolaze praznih ruku, a tu su i da pomognu.

„Radio je Duško, cjepao mi je drva, štio mi je svu baštu. Ne mogu drugačije i bolje da pomognu“, objasnila je Dušanka Čičić.

Usluge iz domena socijalne zaštite, starim i bolesnim licima, te višečlanim porodicama kroz aktivnosti mobilnog tima organizovane su i na području opštine Bosansko Grahovo.

Pomoćnik načelnika za opštu upravu i socijalnu zaštitu opštine Bosansko Grahovo, Dragan Vukobrat nam je opisao svakodnevni posao mobilnog tima. „Kroz ovaj obilazak mobilnog tima, koji funkcioniše u sastavu Crvenog krsta, pružamo dobru pomoć tim licima, bilo da se utvrđuje zdravstveno stanje, bilo u nekom drugom dijelu podrške njihovom svakodnevnom životu.“

„Nažalost, mladi ljudi su nezaposleni, a stari su prepušteni sami sebi. Slabo je organizovana i zdravstvena zaštita. Mi nemamo Dom zdravlja, nego ambulantu, pa se pacijenti prevoze u Dom zdravlja Drvar ili Livno. Nemamo apoteke, tako da je situacija veoma loša“, rekla je Dragana Damjanović Đurić, sekretar Crvenog Krsta opštine Bosansko Grahovo.

Na području opštine Bosansko Grahovo registrovano je 1018 korisnika mobilnog tima i obavljeno preko 500 usluga na terenu. Ovo je razuđena opština, sa selima udaljenim i do 40 km.

„Stanje na terenu je veoma loše. Ovdje su većinom stariji stanovnici povratnici. Mnogi od njih su bolesni, tako da ima posla, npr. na dostavi lijekova iz apoteke u Drvaru, pošto u Grahovu nema apoteke“, objasnio nam je Nenad Đurić, vozač i majstor u mobilnom timu.

Sedamdesetdvogodišnjoj starici Mirjani Mićić iz sela Obljaj ovakva pomoć znači mnogo. „Oni dođu kad god pozovemo, izmjere pritisak i šećer, i donesu kad god šta imaju.“

Formiranje i rad mobilnih timova na terenu sa najugroženijim porodicama i pojedincima Kantona 10 ostvaruju se u okviru projekta „Primjena koncepta ljudske sigurnosti u cilju stabilizacije zajednica Kantona 10“. Projekat provode agencije Ujedinjenih nacija – UNDP, UNICEF, IOM i UNHCR – u partnerstvu sa Vladom Kantona 10, lokalnim općinama i organizacijama civilnog društva, a finansira UN Fond za ljudsku sigurnost.